Ranko Marinković – 20 godina smrti, 28.1.2001.

Ranko Marinković – 20 godina smrti, 28.1.2001.

Ranko Marinković bio je hrvatski pisac, esejist, romanopisac, dramatičar te suvremeni hrvatski pripovjedač. Rodio se na Visu 1913. godine. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu na istoimenom otoku gdje je završio i pučku školu. Gimnaziju je pohađao prvotno u Splitu, ali ju je završio u Zagrebu. Nakon toga upisao je studij na Filozofskom fakultetu.
1935. godine pokrenuo je časopis Dani i ljudi, koji je i uređivao. Pisanjem se počeo baviti već u gimnaziji, a proslavio se kao dramatičar i to 1939. godine kada je u Hrvatskom narodnom kazalištu prikazan “Albatros”, njegova prva drama groteska. Uskoro, iste te godine, objavio je i svoje proze i to “Hiljadu i jedna noć”, “Sunčana je Dalmacija”, “Balonjeri pod balkonom”.
Za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata uhićen je u Splitu te je vrijeme proveo u logorima. Kada je rat završio, odlazi u Zagreb te se bavi kulturom i književnošću. Bio je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor Drame, a osim toga intenzivno se bavi pisanjem.
Knjigu “Proze” i dramu “Albatros” objavio je 1948. godine, dok je već nakon dvije godine, 1951. objavio knjigu “Geste i grimase”. Iste te godine na Akademiji za kazališnu umjetnost postao je i profesor dramaturgije. Dvije godine nakon toga objavio je “Ruke”, pripovjedačku zbirku.
Drama “Glorija” prvi puta je izvedena 1955. godine te je isti čas proglašena kao jedna od najboljih suvremenih drama. Objavljena je odmah 1956. godine. “Poniženje Sokrata” objavio je 1959. godine, a 1965. i najbolji roman “Kiklop” koji je i više puta nagrađivan, pa i tako i NIN-ovom nagradom. Nakon toga objavio je još roman “Zajednička kupka” i “Never more”.
Za svoja djela Marinković je dobio mnogo književnih nagrada i priznanja. Najvažnije nagrade među njima su Nagrada grada Zagreba, Goranova nagrada, nagrada Branko Gavella, Nazorova nagrada za životno djelo i priznanje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je bio redovni član. Akademija ga je 1955. godine kandidirala za Nobelovu nagradu za književnost.
Ranko Marinković umro je u Zagrebu 2001. godine. 2001. godine Večernjakova nagrada za kratku priču nazvana je Nagrada Ranko Marinković. 2008. godine je na njegovom rodnom Visu osnovana Memorijalna zbirka Ranko Marinković. Tamo se čuvaju uspomene na njegov život i književno stvaralaštvo.

1. veljače 2021 / Obljetnice

Podijeli članak


Ova stranica otvorena je 51 puta.