DRAGUTIN TADIJANOVIĆ – 115 godina rođenja

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ – 115 godina rođenja

Dragutin Tadijanović – pjesnik srca
„Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju.“ Tako je pisao najomiljeniji pjesnik Zagreba i njegov počasni građanin Dragutin Tadijanović, koji je umro 27. lipnja 2007. u Zagrebu.
„Pjesnik srca“ rodio se 1905. u Rastušju pokraj Slavonskog Broda. Pjesme je počeo pisati već kao učenik petog razreda, dok je stanovao u brodskom samostanu. U Zagrebu je diplomirao književnost i filozofiju. Uređivao je “Narodne novine”, bio je nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti te ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a. Unatoč svim zaduženjima, uvijek mu je ostalo dovoljno vremena za pisanje. Bio je vjeran intimnim i zavičajnim temama. Ukupno je napisao 500 pjesama, koje su objavljene u dvadeset zbirki.
Rijetki su oni koji nisu pročitali pjesme poput „Visoka žuta žita“, „Lelija“, „Žene pod orahom“, „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć“, „Daleko su od mene oranice“, „Htio bih pokidati žice“, „Sunce nad oranicama“, „Da sam ja učiteljica“, „Moja baka blagosilje žito“ .

Dragutin Tadijanović bio je i vrijedan prevoditelj Goethea, Heinea, Hoelderlina i drugih. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Proslave Tadijina rođendana bile su više od odavanja časti velikom stvaratelju – blagdani hrvatske književnosti. Svoj posljednji, 101., proslavio je u domu umirovljenika, onemoćao od višemjesečne bolesti, ali s jednakim žarom u očima kakav je oduvijek imao.

Evo i jedne od njegovih najpoznatijih pjesama:

DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
moja mati bijelo platno tka.
Njen pognut lik i prosijede njene kose
Odavna je već zališe suzama.
Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.
Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.
O, majko žalosna! kaži, što to sja
U tvojim očima
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

Rastušje, kolovoz 1931.

5. studenog 2020 / Obljetnice

Podijeli članak


Ova stranica otvorena je 28 puta.