U knjizi Zmajevi i vukodlaci Zvonimir Balog nudi djeci i mladima humoristicne price i pjesme. Svijet djecje nestašnosti, djecjih igara, djecje mašte i djecjeg razmišljanja Balog nam ponovno docarava igrom rijeci, višesmislenošcu, doslovnim shvacanjem izreka (zmaja je bolio zub jer je uzeo na zub nekoga tko je bio žilav), igrom slika i asocijacija te vecim ili manjim odmakom od standardnog jezika kojim stvara novi jezicni svijet što razveseljava, nasmijava, zabavlja, a katkad i poucava. Njegove su price (ali i pjesme) uvijek na neki nacin poziv na igru i kreativnu zabavu. A on sâm poigrao se svime što mu je palo na pamet, pa i vlastitim literarnim tvorevinama.

Zvonimir Balog, Zmajevi i vukodlaci, Školska knjiga, Zagreb, 2003.

O nevraćenim knjigama mogle bi se napisati knjige! Iz moje kućne biblioteke uvijek nestaju knjige do kojih mi je stalo. Tako mi je nestala i Balogova Nevidljiva Iva. Jednostavno nije vraćena. Stalno mi se to događa. Još od Hrvatske mlade lirike iz 1914. godine, naslijeđene od bake, potom i Matoševe Pečalbe, pa Prešerna u prijevodu Luke Paljetka. Ah, to su mi sve popalili moji prijatelji pjesnici... Neću više o tome. Znam da valja zapisivati posuđivače, ali ja to uvijek zaboravim. Dakle, Nevidljiva Iva u skladu je sa svojim naslovom nestala. Ostao mi je Ja, magarac kojega sam, srećom, smjestila u drugi, stražnji red na polici.

Svojevremeno, dok sam bila mlađa, htjeli su me upoznati s nekim slavnim piscima. — Ah, ne — branila sam se — to nikako ne. Ne želim nikoga upoznati, želim samo čitati. Ipak, dogodilo mi se da sam ponekog onako usput i upoznala. Jedan je od njih i Balog. Dolazio je u redakciju Radija Zagreb prije više od trideset godina, a ja sam tamo uređivala neke emisije. Balog je donosio pjesme. Mnogi su donosili pjesme. Ali od Balogovih dobivala sam napadaje smijeha, iako sam inače sklona tmurnosti i depresiji.