KORISNICI




Zaboravili ste šifru?

Pretraga

Anketa

Knjige bih u budućnosti željela/želio čitati u:
 
U knjižnicu prvenstveno dolazim zbog:
 

SEKCIJE

Vlado Vurušić - Slaven Bilić PDF Ispis E-mail
Zhex   
Srijeda, 26 Studeni 2008
Priča o nogometu i rokenrolu
Što je Hiddink rekao Biliću u liftu u Luzernu?
Što bi Bilić sve dao da može zasvirati sa Stonesima?
Zašto je plakao na Old Traffordu?
Kako je spasio Ćiru od navijača?
S kime je počeo trenirati u Hajduku?
Zašto je otišao u Everton umjesto u Liverpool?
Što ga povezuje s Gibonnijem?
Što su mu pjevali igrači pod prozorom?
Zašto najbolje igra pod pritiskom?

Nogometaš. Pravnik. Roker...
Totalno drukčiji od drugih, od samog početka.
Prvu biografiju fascinantnog izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije Slavena Bilića, za koju je predgovor napisao Miroslav Ćiro Blažević.

Vurušić kroz "priču o nogometu i rokenrolu" slaže odličan mozaik Slavenovog života, pišući o njegovom odrastanju u splitskoj Aljinovićevoj ulici, obitelji, tadašnjem Splitu te početku ljubavi prema nogometu. "Svi smo bili ludi za nogometom. Bilo je dječaka koji nisu voljeli nogomet i oni su bili čudaci. Nikako mi nije bilo jasno kako netko ne može voljeti nogomet. Teško sam tada prihvaćao da netko ne voli Hajduka. Da ga to ne zanima. Pitao sam se kako netko može navijati za nekog drugog!" sa smješkom se prisjeća Bilić.

Od tada pa do danas, Bilić je prošao temeljitu školu života i nogometa, igrao je u drugoligaškom Šibeniku, Hajduku, njemačkim i engleskim klubovima, ali kaže kako ga je najviše oblikovao život u Londonu. U kaotičnim vremenima stvaranja Hrvatske nogometne reprezentacije Bilića uočava Ćiro i priključuje ga postavi koja će kasnije izazvati sveopće uzbuđenje i euforiju svojim uspjesima na Europskom prvenstvu 1998. godine. "Odlazak na Svjetsko prvenstvo, to je ono zbog čega igraš, treniraš ko' mazga, odričeš se i znojiš. To je naprosto to!" kaže Bilić "Pogotovo ako ti se potrefi onakav rezultat kao nama tada u Francuskoj. I nije to samo zbog medalje, to je zbog navijača, atmosfere, onakvog dočeka u Zagrebu i Splitu. To je ono što te nosi…"

Danas, Bilić je ponovo u ulozi života. Huk tribina i dalje ga nadahnjuje, ali na sasvim drugoj poziciji - u vrućoj fotelji izbornika Hrvatske nogometne reprezentacije. Međutim, za Slavena Bilića i ta uloga samo je nova prilika da ponovo sruši sve predrasude. Nakon što je izborničku karijeru počeo isprikom što ne nosi kravatu, bilo je jasno da Hrvatsku opet očekuju iznenađenja. I zaista, Hrvatska je dobila nešto sasvim drukčije. Trenera s kojim se može napraviti sjajan intervju, a da se o nogometu ne prozbori ni riječ. Nakon odličnih rezultata, sasvim je očito kako je došla era Slavena Bilića!

"Od prvog dana, iako to mnogi nazivaju čudom, mi radimo jebeno dobar posao! Mi od prvog dana govorimo istinu - igračima, Savezu, javnosti, svima! Jedino je ponekad pitanje tajminga kad ćemo nešto reći… Ovaj je posao nesiguran, ali moja je najveća želja ostati. I ne radi se tu o nekim mojim uvjetima, niti ja prodajem neku robu. Ovo je reprezentacija, ovo je svetinja! Ovo nije ni moja, ni HNS-ova, ni novinarska, ovo je reprezentacija cijele Hrvatske!"

Osim nogometa, Bilić je i poznat po ljubavi prema rocku: "Glazba je za mene glavni ventil, kroz nju se rješavam frustracija ili, pak, punim akumulatore. Da nije bilo glazbe, ne bih mogao ni funkcionirati kao igrač." No, Bilić nije tek puki glazbeni konzument, već je i osnovao dva benda - Neweru i Rowbau. Jedan od prvih javnih nastupa u ulozi gitarista imao je na dočeku Gorana Ivaniševića nakon njegove pobjede na Wimbledonu, navodno uz veću tremu nego prije izlaska na utakmice Svjetskog prvenstva. I to je svojevrsna pobjeda.

No, sigurni smo kako Slavena Bilića najveće pobjede tek očekuju!


"Nogomet je velika igra baš zato jer pruža malima da ostvare ono što nikada ne bi mogli u svijetu politike i gospodarstva. Uvijek će Njemačka, Francuska, Engleska biti ispred nas, veće su i važnije, ali eto, naše male slatke osvete mogu se ostvariti u svijetu nogometa!"
 
« Prethodna
[ Natrag ]